Žele vam piti krv i to rade već neko vrijeme. Vampiri se pojavljuju u raznim kulturama već tisućama godina, iako verzija koju mi poznajemo - s velikim očnjacima i ljesovima umjesto kreveta - potječe iz istočnoeuropskih mitova 18. i 19. stoljeća. Ta legenda kaže da netko tko se rodio s deformacijom ili je umro neobičnom smrću ustaje iz groba kako bi terorizirao žive. Vampiri su 'neumrli' i moraju se hraniti ljudskom krvlju da takvima i ostanu.
Vampir je legendarna zvijer-mitološka osoba ili životinja koja predaji živi o čovječjoj ili životinjskoj krvi, i koja također posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja od kojih je jedna od njih i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se za pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje naroda, pojedinca ili organizacija jer vampiri su demoni i oličenje zla te su jednaki sotoni, koji je slika i prilika zla. Vlad Drakula, najpoznatiji je predstavnik vampirske populacije.
Bijele plahte i rupe na mjestu očiju… Iako ne zvuči strašno, bio je to odličan način za plašenje ljudi u srednjem vijeku, a i danas je način za zaradu. Razne vračare, šaptačice duhovima, kao i dvorci u Škotskoj kao stvoreni su za dobru zaradu. Iako često prikazani kao zlodusi, bilo je i pozitivnih likova, poput Caspera.
Kako postati duh? Umrijeti, po mogućnosti tragično, opsjedati kuće i plašiti bližnje. Po nezavisnim anketama, otprilike 50% ljudi vjeruje u duhove i nadnaravna bića.
U arhaičnim religijama, duhovi su duše umrlih ostalih na ovom svijetu.
U Bibliji, Duh Sveti je jedno od svetog trojstva, zaslužan za Isusa.
Primjer u modernijoj literautri je Harry Potter u kojem se spominjie Skoro bezglavi Nick, koji u petoj knjizi opisuje duha kao umrlog koji se previše boji krenuti "dalje" te radije ostaje na svijetu kojeg je trebao napustiti.
Proslavile su ih bajke, ali mali dlakavi goblini više su nestašni nego opasni. Legenda kaže da se skrivaju u šumama, zbijaju šale, a ponekad kradu ljudsku djecu i podmeću svoje potomstvo. Vjerojatno zato što nemaju veze s religijom, goblini su uvijek bili i ostali u imaginarnom svijetu, pa nisu nikad izazivali paničan strah ni u srednjovjekovnim gradovima.
Vjeruje se da su goblini opaki patuljci koji žive u blizini blaga, mračna, ružna stvorenja, lukava i "premazana svim mastima".
Primjeri u literaturi:
Goblini su izmišljeni narod iz Gospodara Prstenova. Kada je Sauron uništen, orci su počeli slabjeti i s vremenom su postali manji goblinski narod sposoban samo za sitna zlodjela. O goblinima su ostale samo glasine o njihovoj drevnoj moći.
U svijetu Harry Pottera, goblini su malena stvorenja koja vode banku Gringotts. Malo je toga poznato o goblinima općenito, ali u opisima iz knjiga imaju pametna lica te veoma duge prste i stopala. Čini se da su goblini veoma pohlepni, a Hagrid je komentirao da bi "onaj ko pokuša opljačkati Gringotts dok god ga vode goblini morao biti lud.".
demoni su sve od sotoninih pristaša, palih anđela do zlih stvorenja. Kroz razne imaginarne filmove i knjige stvaratelj ih može definirati po onome što je njemu značajno.
Od najstarijih se vremena vjerovalo da demoni mogu utjecati na život i sudbinu ljudi. U pretkršćanskim vremenima bile su to dobre i zle natprirodne sile, duše pokojnika, nevidljiva bića, neka vrsta duhovnih savjetnika. Kasnije su dobili atribute i obličja zlih duhova, vještica i vragova kojih su se ljudi iskreno bojali.
Demoni iz grčke mitologije doživjeli su metamorfozu od bića sličnih bogovima do zlih duhova, egzistirali su u podzemnim svjetovima i javljali se na poziv okultista (čarobnjaka) prilikom obrednih crno-magijskih ceremonijala i obreda žrtvovanja.
U kršćanskoj demonologiji, demoni su anđeli koji su izdali svoju prirodu, ali koji nisu zli ni po prirodi ni po podrijetlu, već zbog toga što se ne pokoravaju svojoj prirodi. Uopćeno je mišljenje da demoni predstavljaju personifikaciju zla i da čovjeka ne okružuju samo noću, kada vrše napade i izazivaju noćne more i košmare, već uvijek, u svako doba dana. Demoni mogu doći i bez poziva da bi opsjedali duše nevjernika ili griješnika, ljudi koji su se različitim nedjelima tijekom života „ogriješili“ o ljudski moral i nebeska pravila.
Poznate i kao bića koja su po danu skamenjena a po noći ožive.
Inače ljupkoj arhitekturi vodorige daju pomalo zastrašujući dojam. Ali ti kameni monstrumi koji strše s europskih katedrala zapravo imaju svoju funkciju. Još od 13. stoljeća njihove grozomorne ralje služe za odvođenje kiše s krova, dok je njihova simbolička uloga štititi okupljene u crkvi od vanjskih zlih sila koje nikad ne spavaju.
Vodorige su bile i tema raznih filmova i serija, najčešće prikazivane kao dobre sile koje su noću žive i neokamenjene te spašavaju grad, Crkvu, itd. od zlih sila.
U svakom slučaju, vodorige su uvijek izazivale podijeljeno mišljenje. Neke su fascinirali, neke plašili.
Svoju zloćutnost mogu zahvaliti domišljatim svećenicima koji su mislili da će naizgled zla lica najbolje uplašiti zle natprirodne sile.
Vladari filmske B-produkcije, zombiji su pojedinci kojima je ili netko isisao dušu iz tijela ili su crnom magijom oživljeni iz mrtvih.
Zombiji potječu iz vudu religije na Haitiju, gdje još vjeruju da ljudi mogu pasti u bezuman trans, poput hodajućih mrtvaca koje viđamo na filmu (ali ne vjeruju da tim ljudima otpadaju udovi i da žderu ljudsko meso). Etnobotaničari koji su proučavali taj običaj otkrili su biljnu drogu koja može dovesti u katatonično stanje nalik onome u kojem se nalaze zombiji.
Zombi je tradicionalno ne-mrtvo biće koje je oživljeno na Karibima pomoću vudua. To je mrtvo tijelo re-animirano u živo, a za zombije još koristimo naziv živi mrtvac. Zombiji su postali jedni od neizostavnih likova horor romana današnjice, a hrane se ljudskim mesom. Asocijacija sa stanjem u kojem se zombiji nalaze je zombizam.
Riječ zombi na kongoanskom nzambi (koja je pak nastala od riječi zumbi što znači fetiš) znači bog i bilo je ime božanstva u obliku pitona (nikako ga miješati sa sličnim zmijskim božanstvom - svetom zmijom mudrosti Danbhalah Wedo Ye-H-We).
U pravilu normalni i pristojni sve dok ne izađe puni Mjesec, vukodlaci su prokletnici koji mijenjaju oblik, a pojavljuju se u legendama još od antičke Grčke. Poput vještica, u srednjem su ih vijeku progonili i okrivljavali za ubojstva koja nisu znali drukčije objasniti. Iako su pojavom raznoraznih CSI-a priče o vukodlacima-ubojicama nestale svuda osim u Hollywoodu, još postoji poremećaj u dlakavosti koji se od milja zove 'poremećaj vukodlaka'.
Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gearvase of Tilbury povezao je transformaciju s punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri.
Primjeri u literaturi:
Mladeži je nekako najbliži Harry Potter i Zatočenik Azkabana, u kojem je prof. Lupin vukodlak- i tamo je pravilo isto: normalan čovjek do punog mjeseca, kojoi postaje zvijer.
Proslavio ju je američki blagdan, Halloween, i iako se čini da je bezopasna ljudi su znali imati čudne posljedice od te "dubljene tikve sa zlim očima" kako se govorilo.
Hranjiva tikva najpoznatiji je simbol Halloweena, Noći vještica. Dubljenje bundeve u koju se stavljaju svijeće keltski je običaj koji su u Ameriku donijeli irski useljenici. Doduše, kod kuće su za to koristili repu. Zastrašujući svijetleći lik izrezan u bundevi trebao bi otjerati zle duhove koji lutaju ulicama 31. listopada, na keltsku Novu godinu.
Noć vještica (Halloween). 31. listopad. Bilo koje godine.
Praznik je planetarnu popularnost stekao nakon istoimenog sjajnog horrora redatelja Johna Carpentera.
